O nama

Kao što su oči prozor u dušu čovjekovu, tako je i Hrvatski etnički institut prozor u dušu hrvatskih iseljenika. Od 1975. godine misija ove središnje institucije Hrvata u Sjevernoj Americi je nepromijenjena: čuvati sjećanje na minula vremena i biti izvorom nadahnuća za dane pred nama.Kada se zagledate u dušu hrvatskih iseljenika pronaći ćete mnoštvo malih priča. Svaka od njih zrcali na sebi jedinstven način snove i stradanja, patnje i nadanja, uspjehe i razočaranja naših ljudi koji su – u potrazi za boljim, mirnijim i prosperitetnijim – prešli pola svijeta.

Jedne je život tako odveo na sunčane obale Kalifornije. Drugi su pak svoju mladost ostavili u rudnicima Ontarija ili u željezarama Pennsylvanije. Brojni su pošli u daleku Australiju, Novi Zeland, a toliki su svoje snove povjerili Južnoj Americi. U svakoj od tih priča krije se autentični izraz onoga što je iseljenik bio: otrgnut od domovine, kao hrast bez korijena, kojeg su valovi nosili sad na ovu, sad na onu stranu, a ipak kamenim genima čvrsto ukorijenjen u narod iz kojega je nikao, narod kojega ni vremena, ni povijesti, ni mačevi, ni stradanja nikad uništili nisu.

Takvi ljudi stvarali su zajednice. Od samih početaka hrvatske zajednice bile su živa mjesta gdje se identitet njegovao, a hrvatsko ime ljubilo. Zajednice su zatim stvarale društva, društva aktivnosti, aktivnosti programe, a programi su vraćali sve na početak – na utvrđivanje u vlastiti identitet.

Crkva, kultura, obrazovanje, izdavaštvo, politika, društveni angažman – sve su to bile odrednice hrvatskog čovjeka u iseljeništvu. Sve to su iseljenici činili, uvijek hrabro vijući barjake vjere i slobode. Takva povijest mogla je voditi samo k ostvarenju snova, prema žuđenoj slobodi ugnjetavanoga naroda.

Hrvatski etnički institut s ponosom čuva sjećanje na ovu povijest, sjećanje ispričano pričama pojedinaca, organizacija i društava u iseljeništvu. Smješten u Chicagu, u samostanu hrvatskih franjevaca koji pastoralno brinu za Hrvate u Sjevernoj Americi duže od stoljeća, Institut je bio i ostao mjesto susreta, zahvale, molitve i memorije. Usred američkog kontinenta nalazi se tako jedna malena hrvatska oaza, svetište našega naroda u kojemu se svom dubinom osjećaja voli domovina i u kojem se svom visinom napora radi na prikupljanju, organizaciji i čuvanju građe koja život znači svima nama što pod milom trobojnicom snivamo snove o sutra.

Naše putovanje traje gotovo pet desetljeća, naša je prošlost puna ispunjenih nada, a naša je jedina želja za budućnost ostati mjestom gdje se hrvatska domovina i njezini ljudi ljube, poštuju i od zaborava čuvaju.